im. ž. 〈G invèrzijē; mn. N invèrzije, G invèrzījā〉 1. zem. stanje atmosfere kad se temperatura s visinom povećava umjesto da se smanjuje 2. gram. promjena reda riječi ili dijelova rečenice radi postizanja željenoga učinka

im. ž. 〈G investícijē; mn. N investícije, G investícījā〉 v. ulaganje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. invèstīrām, 3. l. mn. investírajū, imp. invèstīrāj, aor. investírah, imperf. invèstīrāh, prid. r. investírao, prid. t. invèstīrān〉 1. v. ulagati 2. v. uložiti

im. m. 〈G invèstītora, V invèstītore; mn. N invèstītori, G invèstītōrā〉 v. ulagač

im. ž. 〈G invèstītoricē; mn. N invèstītorice, G invèstītorīcā〉 v. ulagačica

prid. 〈G invèstītoričina; ž. invèstītoričina, s. invèstītoričino〉 v. ulagačičin

im. ž. 〈G invokácijē; mn. N invokácije, G invokácījā〉 knjiž. pjesnička figura s pomoću koje pjesnik zaziva koga ili se obraća komu u traženju nadahnuća

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. inzìstīrām, 3. l. mn. inzistírajū, imp. inzìstīrāj, aor. inzistírah, imperf. inzìstīrāh, prid. r. inzistírao〉 1. v. ustrajati 2. v. ustrajavati

im. m. 〈G inzulína〉 med. hormon žlijezde gušterače koji regulira količinu glukoze u krvi te smanjuje razgradnju masti ◇ humani ~ farm. laboratorijski proizveden ljudski hormon žlijezde gušterače koji se upotrebljava u liječenju šećerne bolesti

v. ing.

im. m. 〈G inženjéra, V ȉnženjēru; mn. N inženjéri, G inženjérā〉 1. 〈jd.〉 titula osobe koja je diplomirala na tehničkome fakultetu ili učilištu 2. osoba s istoimenom titulom; sin. (inžinjer)

im. ž. 〈G inžènjērkē, DL inžènjērki; mn. N inžènjērke, G inžènjērkā/inžènjērkī〉 žena koja ima titulu inženjera; sin. (inžinjerka)

prid. 〈G inžènjērskōg(a); ž. inžènjērskā, s. inžènjērskō〉 koji se odnosi na inženjere i inženjerstvo; sin. (inžinjerski)

im. s. 〈G inženjérstva〉 skup djelatnosti kojima se racionalno i funkcionalno organiziraju cjeline ◇ genetičko ~ skup biokemijskih postupaka kojima se dijelovi gena, cijeli geni ili skupine gena iz DNK-a jednoga organizma umeću u DNK drugoga organizma

im. m. 〈G inžinjéra, I ȉnžinjēru; mn. N inžinjéri, G inžinjérā〉 v. inženjer

im. ž. 〈G inžìnjērkē, DL inžìnjērki; mn. N inžìnjērke, G inžìnjērkā/inžìnjērkī〉 v. inženjerka

prid. 〈G inžìnjērskōg(a); ž. inžìnjērskā, s. inžìnjērskō〉 v. inženjerski

zb. im. s. 〈G ȋnja〉 met. igličasti kristali leda koji nastaju na drveću i drugim predmetima brzim smrzavanjem vodene pare iz zraka

im. ž. 〈G injèkcijē; mn. N injèkcije, G injèkcījā〉 farm. ljekoviti pripravak koji se ubrizgava u tijelo s pomoću štrcaljke sa šupljom iglom

im. m. 〈G ióna; mn. N ióni, G iónā〉 fiz. električni nabijeni atom, atom koji ima manjak (pozitivni ion) ili višak (negativni ion) elektrona u elektronskome omotaču ◇ hidroksidni ~ negativno nabijeni ion koji se sastoji od jednoga atoma kisika i jednoga atoma vodika

pril. unatoč svemu, tako i tako [Neka nam pomogne, ionako ništa ne radi.]

prid. 〈G ìōnskōg(a); ž. ìōnskā, s. ìōnskō〉 koji se odnosi na ione [ionska cijev]

pril. unatoč tomu što se očekivalo drukčije [Ipak je došao.; Ipak sam stigao na autobus.]

prid. 〈G ȉracionālna; odr. ȉracionālnī, G ȉracionālnōg(a); ž. ȉracionālna, s. ȉracionālno; komp. iracionàlnijī〉 1. fil. koji je protivan razumu, koji je izvan dosega razuma; ant. racionalan 2. v. podsvjestan

im. m. 〈G ȋrisa; mn. N ȋrisi, G ȋrīsā〉 bot. 1. zelena gomoljasta biljka trajnica sabljastih listova i obično ljubičastih cvjetova 2. cvijet istoimene biljke; sin. perunika

im. ž. 〈G iritácijē〉 v. nadražaj

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. irìtīrām, 3. l. mn. iritírajū, imp. irìtīrāj, aor. iritírah, imperf. irìtīrāh, prid. r. iritírao, prid. t. irìtīrān〉 1. v. nadražiti 2. v. nadraživati 3. pren. smetati komu, ići komu na živce [Iritira me njegovo ponašanje.]

prid. 〈G irònična; odr. iròničnī, G iròničnōg(a); ž. irònična, s. irònično; komp. ironìčnijī〉 koji izražava ironiju, koji je pun ironije [~ izraz]

im. ž. 〈G irònijē; mn. N irònije, G irònījā〉 duhovito, prikriveno ismijavanje stvari, pojava i osoba na lagano podrugljiv način

prid. 〈G ȋrskōg(a); ž. ȋrskā, s. ȋrskō〉 1. koji se odnosi na Irce i Irsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. jedan od službenih jezika u Irskoj i narodni jezik Iraca

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscijēdīm, 3. l. mn. ìscijēdē, imp. iscijédi, aor. iscijédih, prid. r. iscijédio, prid. t. iscijēđen〉 istisnuti tekućinu iz čega [~ limun]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscijēlīm, 3. l. mn. ìscijēlē, imp. iscijéli, aor. iscijélih, prid. r. iscijélio, prid. t. iscijēljen〉 izliječiti metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini; vidski parnjak: iscjeljivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscijēpām, 3. l. mn. iscijépajū, imp. ìscijēpāj, aor. iscijépah, prid. r. iscijépao, prid. t. ìscijēpān〉 sjekirom ili čime drugim razdvojiti na komade drvo, daske i sl. [~ drva]

im. m. 〈G ìscjetka; mn. N ìscjedci, G ìscjedākā〉 1. ono što je iscijeđeno, tekuća ocijeđena tvar 2. med. tekućina koju luči organizam

im. m. 〈G iscjèlitelja; mn. N iscjèlitelji, G iscjèlitēljā〉 osoba koja liječi metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini

im. ž. 〈G iscjelitèljicē; mn. N iscjelitèljice, G iscjelitèljīcā〉 žena koja liječi metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini

prid. 〈G iscjelitèljičina; ž. iscjelitèljičina, s. iscjelitèljičino〉 koji pripada iscjeliteljici

prid. 〈G iscjèliteljskōg(a); ž. iscjèliteljskā, s. iscjèliteljskō〉 koji se odnosi na iscjelitelje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iscjèljujēm, 3. l. mn. iscjèljujū, imp. iscjèljūj, aor. iscjeljívah, imperf. iscjèljīvāh, prid. r. iscjeljívao, prid. t. iscjèljīvān〉 liječiti metodama i sredstvima koja nisu prihvaćena u medicini; vidski parnjak: iscijeliti

prid. 〈G ìscr̄pna; odr. ìscr̄pnī, G ìscr̄pnōg(a); ž. ìscr̄pna, s. ìscr̄pno; komp. iscr̀pnijī〉 koji obuhvaća sve pojedinosti; sin. (detaljan), podroban

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìscr̄pīm, 3. l. mn. ìscr̄pē, imp. iscŕpi, aor. iscŕpih, prid. r. iscŕpio, prid. t. ìscr̄pljen〉 1. crpeći izvući svu tekućinu iz čega [~ izvor] 2. pren. iskoristiti, potrošiti, isprazniti ili dovesti što do kraja [~ rudnik; ~ sva sredstva; ~ temu]; sin. iscrpsti 3. učiniti da tko ostane bez snage [~ protivnika] • iscŕpiti se ostati bez snage [~ se vježbanjem]; vidski paranjak: iscrpljivati

im. ž. 〈G ìscr̄pljenosti, I ìscr̄pljenošću/ìscr̄pljenosti〉 osobina onoga kojemu je istrošena sva snaga; sin. iznemoglost

im. s. 〈G iscrpljívānja〉 1. izvlačenje sve tekućine iz čega crpenjem 2. iskorištavanje, trošenje, pražnjenje ili dovođenje čega do kraja 3. činjenje da tko ostane bez snage 4. ostajanje bez snage

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iscr̀pljujēm, 3. l. mn. iscr̀pljujū, imp. iscr̀pljūj, aor. iscrpljívah, imperf. iscr̀pljīvāh, prid. r. iscrpljívao, prid. t. iscr̀pljīvān〉 1. crpeći izvlačiti svu tekućinu iz čega [~ izvor] 2. iskorištavati, trošiti, prazniti ili dovoditi što do kraja [~ rudnike; ~ sredstva; ~ temu]; vidski parnjak: iscrpsti 3. činiti da tko ostane bez snage [~ protivnika] • iscrpljívati se ostajati bez snage [~ se vježbanjem]; vidski paranjak: iscrpiti

pril. 〈komp. iscr̀pnijē〉 tako da se obuhvate sve pojedinosti; sin. (detaljno), podrobno

im. ž. 〈G ìscrpnosti, I ìscrpnošću/ìscrpnosti〉 svojstvo onoga što je iscrpno; sin. detaljnost, podrobnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iscŕpem, 3. l. mn. iscŕpū, imp. iscŕpi, aor. iscŕpoh, prid. r. ìscr̄pao, prid. t. ìscr̄pen〉 usp. iscrpiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìselīm, 3. l. mn. ìselē, imp. isèli, aor. isèlih, prid. r. isèlio, prid. t. ìseljen〉 prisiliti koga da napusti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ prognanike iz hotela]; ant. useliti • isèliti se 〈povr.〉 1. seleći se napustiti stalno mjesto boravka ili stanovanja [~ se iz stana]; ant. useliti se v. pod useliti 2. seleći se napustiti domovinu i živjeti u tuđini [~ se iz Hrvatske u Australiju]; sin. (emigrirati); ant. (imigrirati); vidski paranjak: iseljavati